CRO HP RPG

[Triton]

((Vrijeme je za novi topic XD ))

Jezero se nalazi južno od dvorca. Nastanjuju ga brojna magična bića, uključujući orijašku lignju, koja se često može vidjeti na površini, kolonija Vodenljudi koji nastanjuju dno i populacija gruvalica.


**** NNV ****


Neobična praznina i osamljenost koju je Triton osjetio nagnala ga je da se ode prošetati. S rukama u džepovima uputio se kamenim stubama prema jezeru. Osjetio je neku melankoliju, nostalgiju prema bivšim i prošlim vremenima, prezir prema sadašnjosti, prezir prema svijetu koji ga je optuživao, prezir prema sebi.

Večer je bila prohladna, miris nadolazeće jeseni se osjetio u zraku. Daleka stabla su izvirala iz magle koja se nadvila nad jezerom. Triton je za sobom ostavio kamene stube i osvjetljen dio jezera te se uputio u maglu koja ga je hipnotizirala. Uputio se prema stijeni gdje je provodio sate i sate unazad dvije godine. Tu je nekada vršio filozofske diskusije sa Lavander Brown.

Smjestio se na stijenu i zagledao na površinu jezera, na površinu magle koja se dizala prema njemu. Činio se posve drugačijim negoli prije par tjedana. Izgledao je hipnotizirano. Držao je otvorene oči, pogled mu se izgubio u magli, oči koje više nisu vidjele. Sjedio je tamo potpuno nepokretan, hladan, jedva da je disao, lice mu je bilo blijedno, blijedo i hladno poput stijene, ruke su mu ležale u krilu, ukočene. Jedino mu je tamna kosa bila živa. Igrala se sa povjetarcem već pomalo mokra od magle. Dok je tako sjedio uronjen u misli izgledao je mrtvo, hladno, okamenjeno, kao da se suživio sa stjenom. Oko njega je bila tiha praznina.

Gdje je u mislima bio? Teško je pojasniti jer je tanka linija između raja i pakla. Davno je već prestao budan sanjati noćne more, vrtiti po glavi ispade profesora i učenika na njegov račun, već davno se prestao pitati gdje će ako ga izbace, stopio se sa okolicom. Napokon se stresao zbog hladnoće i prešao rukom kroz sada već mokru kosu.
Osvrnuo se prema dvorcu i kroz maglu vidjeo da se svijetla polako gase.

Svi su mogli gledati prema njemu ali nitko ne bi prepoznao koliko se loše osjećao. Izgubio je svoj sjaj u očima i znatiželju. Još je jedino Aicha znala prepoznati kako se osjećao ali i ona je sve rijeđe boravila u njegovom zagrljaju.

Ustao se i prekrižio ruke kako bi se zagrijao. Došao je smisliti plan kako će doći do čarobnog štapića..ali sada se smrknuo i pogledao znatiželjno prema Hogwartsu. Činilo mu se da je vidjeo poznato lice u hodniku. ~povremeno mi se čini kao da...kao da je duh~ i dalje je zamišljeno gledao u Hogwarts ~i oči su joj drugačije i kosa joj više nije crna...sada je crvena, dali je moguće?~ osmjehnuo se ironiji. Bio je na stijeni koja je simbolično bila njezina ~Lavander Brown~ podigao je obrvu i kimnuo glavom ~moguće ali opet tako daleko~ vjetar ga je vratio u stvarnost. Duboko je udahnio no sada više nije osjećao miris magle, drveća u blizini, miris cvijeća niti jezera. Mir ga je napustio kao i pozitivne misli, opet su ga obasule misli o problemima, o štapiću, o profesorima i mogućem isključenju, o mrtvim aurorima i smrtonošama u njegovoj kući. Nada se opet duboko skrila u njemu, izbljedjela. No nije umrla. Ona je čekala zajedno s Tritonom.

[Aicha Marvolo Riddle]

***nnv***

dan prije jeseni. Aicha je stajala na rubu jezera zatvorenih očiju slušajući pjesmu 'Brother moon'. osjećala je miris suhog lišća u nosnicama dok se povjetara igrao njezinom kosom. tiho je zadrhtala od straha. suza joj se spustila niz obraz parajući joj hladno lice.
odjednom se naježila i osjetila bolan udarac u utrobi. kao da ju netko ili nešto sječe, a ona ne zna tko ili što. jer ne vidi i ne zna. ne osjeća dodir, samo bol. kao da gubi, opet.
otvorila je oči zamagljena pogleda od suza koje su joj se neobjašnjivo nakupile u očima. gledala u daljinu izgubljena u vlastitim mislima koje su je sve više i više uvlačile u virove paradoksa. razum joj je bio stran pojam. nada je polako čeznula dok ju je strah savladavao.
nije mogla više stajati, ne. sjela je na rub jezera, stapajući se s crnom sjenom stabla. obgrlila je rukama koljena dok su joj se nove suze straha spuštale niz lice.

[Triton]

Tritonova odjeća vonjala je po duhanu i prolivenom pivoslavcu. Kada se sinoć vratio u domsku prostoriju nije se htjeo suočiti sa novim valom crnih misli. Kako bi izbjegao te famozne crne misli otišao je na party u susjednoj spavaonici.
I kada su se svi vratili svojim svakidašnjim rutinama Triton se vartio tim crnim mislima i uputio se prema jezeru. " Aicha" prišao joj je "zar plačeš? Što se dogodilo?" zabrinuto ju je pogledao te kleknio pored nje

[Aicha Marvolo Riddle]

Aicha se i dalje tresla ne mogavši dignuti pogled. ne mogavši ga pogledati ovako slaba. nije željela da ju više gleda slabu.
"strah me."
šapnula je i još jače stisnula koljena uz sebe.
"strah."

[Triton]

Užasan osjećaj žeđi kojeg se tog jutra nije mogao riješiti naglo je splasnuo. Naborao je čelo te zagrlio Aichu. "Čega? Koga?"

[Aicha Marvolo Riddle]

Aicha je drhtala u njegovom zagrljaju osjećajući miris duhana u nosnicama. naborala je čelo pomalo ljutito.
"svega."
šapnula je ustala se, te otišla dva-tri koraka od jezera mršteći se. prekrižila je ruke na prsima nakon što je obrisala suze. legla je na travu i zagledala se u nebo.
"čula sam da si sinoć bio na tulumu."

[Triton]

Triton je sjeo i naslonio se na obližnje drvo. "Jesam" počeo je gristi nokat "Mike se nije pojavio"

[Aicha Marvolo Riddle]

Aicha je zatvorila oči, te uhvatila novu suzu.
"da, znam."
rekla je potpuno hladno i kratko, bez i najmanje emocija.

[Triton]

Triton ozbiljno kimne glavom te ju pogleda. Pritom se u duši osječao jadno ~Trebao sam znati~ grčevito je stisnuo šaku te odvartio pogled sa dvorca na Aichu "Znaš?"

[Aicha Marvolo Riddle]

"da, znam."
dignula je majicu s desnom kuka i pokazala na masnicu.
"pretukao me."
i dalje je gledala u nebo. zatim je pogledala u Tritona.
"što se događa s tobom?"

[Triton]

Triton je na trenutak pomislio kako je zaslužio sve ove muke koje mu se u zadnje vrijeme događaju. Provrtio je glavom te se ljutito ustao. Život kao da mu je krenio nizbrdo. Hogwarts mu opet nije bio dom,a kući se nije moga vratitit. Šakom je iz sve snage udario koru drveta. Kapljice krvi ostale su mu na drvetu. Ruka ga je zapekla, no to je bila neusporediva bol sa onom u njemu. Mržnja ga je preplavila. Bilo bi tako lako pustit se toj struji i posve se prepustiti mračnom svijetu. Možda bi u tom svijetu bio bolje prihvačen, možda bi se u tom svijetu bolje snašao. Ponovo je udario drvo kako bi razbistrio misli. Možda bi zaista trebao ... prepustit se. Ponovo je udario drvo. Niz prste mu je potekla krv.
"tako znači " Bio je pun žar čežnje za svijetlijim vremenima, za osvetom "Idemo" okrenio se prema dvorcu i krenio prema domskim prostorijama

[Aicha Marvolo Riddle]

Aicha je potrčala za njim i stala ispred njega. pogledala ga je u oči treseći se od straha.
"Tritone, što se događa s tobom?"
suza joj se spustila opet niz lice. ovaj put zbog Tritona. jedan dlan je stavila preko njegove krvave ruke.
"pričaj sa mnom!!!"
gotovo je vrisnula, te mu zabila glavu u rame i počela jecati.

[Triton]

Triton je bjesnio. Htjeo je što prije doći do Mikea i tako se riješiti svoje frustracije. Došlo mu je da odgurne Aichu kako bi nastavio prema domskoj prostoriji ali se ipak ukipio "Idemo ... POPRIČATI...sa grubijanom"

[Aicha Marvolo Riddle]

Aicha ga je pogledala potpuno izmučeno.
"ako me voliš ostat ćeš."
šapnula je. a on je i dalje stajao ukipljen ravno ispred nje.
"Tritone, dovraga! što se događa s tobom? ja uopće više nemam osjećaj da ti mene voliš!"
suze su joj frcale po licu dok je pričala glasnije nego li je htjela, gotovo je vrištala. bol u njoj je pukla.
"svaku večer idem sama u domsku! tebe nema!!! tražim te po čitav dan! lutam! a kad te vidim... kao da to više nisi ti! ne pričaš sa mnom uopće! zar sam ti ja postala stranac?"
pala je na travu ne mogavši više stajati.
"ja te tako prokleto volim, Tritone. odeš li i korak dalje od mene, shvatit ću to kao kraj naše veze i da me više ne voliš."
~ te odlazim kod Voldemorta. ~
uzdahnula je i obrisala suze.
"nedostaješ mi. dani i noći kad bi me grlio, ljubio... htjeo biti sve češće i više uz mene. a sad... ne znam."

[Triton]

Kada god je Triton vidio cilj pred očima bio je spreman učini sve da ga dostigne, ostvari. Tako je i sada kao cilj vidjeo osvetu nad Mikeom. Ali nešto ga je okovalo. Nije mogao ostvariti taj cilj. Ostao je tako cijelu vječnost. Stajao je pogledom uprtim u dvorac. Bezizražajnog i dalekog pogleda. Izgledao je poput mjesečara koji se naglo probudio ne znajući gdje se našao. Osjetio je slabost u nogama, strah je ponovo bio tu, u svoj svojoj silini.
Klonuo je pored Aiche. U glavi mu je bila zbrka. Kao da su se tisuće misli pokušavale stopiti u jednu

~15 aurora je poginula 15! kraj naše veze... James Darfy,Jessica Duff,Peter Soloman ... CRUCIO! ... ti si kriv! ... Ruki me silovao ~ stresao je glavu kako bi otjerao misli te prigrlio koljena. Pomislio je kako više ne igra ulogu u svom životu, zapravo kao da se stvari događaju njemu ali mimo njega. Kao da se ništa njega ne pita. Samo se sudbina igra sa njegovim životom. Panika ga je obuzela shvativši da silazi s uma, htjeo se dati u bjeg. Htjeo je otići negdje gdje bi barem na trenutak osjetio mir.

"Ponekad kao da jesi stranac" gorčina riječi mu je pekla grlo. Stavio je čelo na zgvrčena koljena te počeo plakati "Ne poznaješ me više Aicha...ali kako možeš dvojiti i sumnjati u moju ljubav?" privio je koljena bliže sebi kako joj ne bi dozvolio da ga vidi dok mu niz obraze padaju suze "Sve što sam htjeo je pokušati živjeti kako se očekivalo od mene. Zašto je to tako teško bilo za ispuniti?" pregrizao je usnicu te nastavio dalje "A sada sam izgubio sve... SVE razumiješ me" napokon ju je pogledao. Bijeloočnice su mu bile crvene, sivi podočnjaci su mu iskakali u prvi plan na blijedom licu "U meni je ta neka bjesna oluja koju pokušavam preživjeti... kako to pojasniti" Ponovo je oslonio glavu na zgvrčena koljena "Profesori me svrstavaju u kategoriju izdajice i najgoreg mogučeg zločinca, a zločinci u meni vide slabu mimozu koju vode emocije, žele me privesti u Ministarstvo, ispitati, MENE optužuju i ljepe mi smrt 15 aurora... PETNAEST! Znaš li da me profesor danas načarolijama gotovo predao u Ministarstvo.... znaš li da mi je recitirao imena mrtvih aurora! MENI!" izmučeno ju pita "Ljudi me ili žale ili me pokušavaju uništiti... Znaš li da ... da sam morao odglumiti idiota na Obrani od mračnih sila samo kako bi se išuljao iz učionice jer sam izgubio štapić.... Znaš li zašto to moram taiti? JER ĆE MISLITI DA SAM GA DAO ZNAŠ-VEĆ-KOME" skočio je na noge te se uhvatio za kosu. Lucidno je hodao gore-dolje pokušavajući doći sebi. "Utočište se urotilo protiv mene, a kući ne mogu zbog tih...tih gadova. Znaš li da su me mučili kletvom Crucio i ostavili me da visim cijelu noć na zidu? Znaš li?" naglo je stao okrenivši joj leđa te nastavio "I onda...kažeš...da te Ruki.... a ja nisam u stanju ništa učiniti... i onda te taj Mike..tuče i ne daš da ga rješim...što mi uopće presotaje Aicha?"

Okrene se te ju pogleda "Ovo je život? Jel je? Ako je ne želim ga...ti si se udaljila od mene...prijatelji me mimoilaze...profesori me mrze...u kući imam ogavno stvorenje"

Usljedila je gorka tišina. Trajala je minutama. Triton je napokon šutke sjeo nasuprot Aiche. Bolno ju je pogledao te nastavio "I kako onda da nismo stranci? Život sam dao za tebe,a to nas je samo udaljilo. I znam da ćeš na kraju otići njemu i da ću ja ostati mrtav negdje dalje. Utroba me peće od boli i brige. Bjes me uništava. Mržnja me obgrlila. Žudim za osvetom. Znaš li to? Naravno da ne, jer sam i ja tebi stranac, da nisam ne bi sumnjala u moju ljubav. Ne znam više kako da ti dokažem to."

Obrisao je suze " Ne mogu više sam protiv svega "