STANJE S BODOVIMA:
Gryffindor: 5
bodova
Hufflepuff: 45
bodova
Ravenclaw: 35
bodova
Slytherin: 45
|
Novosti i obavijesti
|
Linkajte nas!
RPG mail: rpg@hpcharm.com
|
= = Pulluslend = =, "Skromna" kućica Pucey
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
Kamenim putem koji je vodio kroz šumu jurila je crna kočija. Mladić ozbiljna lica promatrao je kroz prozor krajolik koji je toliko željno htjeo vidjeti. To lice više nije sadržavalo istu radost i znatiželju kao prošli put kada se vozio ovim putem, sada je bilo grublje i hladnije... Put se penjao pola kilometra i tada se kočija našla na vrhu brežuljka gdje je drveče tvorilo čistinu. Velika srebrna vrata su se razdvoila otkrivajući veliku kamenu vilu. U pozadini se vidjeo rub litice,a iza toga je bilo ogromno plavetnilo. Ispred kuće bila je fontana sa grbom obitelji Pucey. Kočija se naglo zaustavila, a vrata su se gotovo istog trena otvorila. Mladić je laganim pokretom izašao iz kočije i uspravio se u svu svoju velićinu. Odvratio je pogled s kuće na drugi kraj čistine, na sam rub guste šume. Okupljeni su se isti tren okrenuli pogledavajući nasljednika najvećeg imanja u grofoviji. Mladić je duboko udahnio te popločenim putem krenuo prema okupljenima.
I tako dok sam kretao tim dobro znanim putem misli su me i dalje izdavale. Zar sada kada je sve gotovo, kada sam napokon dobio što sam htjeo ... NE! Što govorim?! Da sam dobio što sam htjeo situacija bi sada zasigurno bila drugačija, zar ne? Naravno! Sada bi ovim putem trčao s metlom u ruci nagovarajući oca da me nauči neki novi pokret na metli .. .. .. ali ne. To više nije moguće. Zašto? Zato što sam ja odgovoran za njegovu smrt. Gdje je sada ponos, kada me svi ti ljudi gledaju? Zašto ih je došlo toliko? Svi su zasigurno znali kakav je bio vlasnik ovoga imanja i zašto je poginio... ali svejedno su došli. Obećao sam sam sebi da neću pustit ni suzu, da nemam tog prava... Ali dopustio sam si preletiti pogledom tko je sve tu. Osim metlobojske momčadi i mojeg prvotnog kuma, pogled mi se zaustavio nad Amycusevoj sestri. Sestri mog kuma koji me izdao, ne ja sam njega izdao, ja sam izdao svog oca ... ah tu je bio još netko, Narcissin otac. Naravno.
Okrenio sam pogled kada su se moje oči našle s majčinim. Kraičkom oka sam vidjeo da brat kreće prema meni, ali nije mu dopustila. Naravno!
I tako, on je tu ležao, pred mojim očima ... moja greška i nepromišljena reakcija je dovela do ovoga. Dali će gorčina ikada prestati? Neće, naravno! Stisnuo sam zube... a šake grčevito opuštao i ponovno grčio. Nisam čuo niti jednu riječ ceremonije, govora o dijelima svoga oca ... ništa ... Naravno!... ... Na koncu sam osjetio teret svih pogleda na sebi. Sada sam ja nositelj grofovije. Znači li to išta? NE! Sada kada se čuje ime Pucey povezat će se samnom. Znači li to išta? NE! Prsten s grbom na mom prstu, prsten koji je preskočio jednu generaciju, preskočio moga oca. Znači li to išta? Da, nerazborita sina koji je zaboravio svoju krv i pomogao neznancima. Naravno!
I tako ... svi su očekivali veliki govor nasljednika ... Opis događaja koji je doveo do ovog tužnog trenutka za moju obitelj. No ne, nisam mogao. Sada govoriti o obitelji, povezanosti, moralu, ponosu, nastavku loze. Kako, kada sam ja za ovo odgovoran?Jesam li odgovoran? NARAVNO!
Što sam drugo mogao? Izvadio sam štapić iz pelerine... štapić koji sam koristio kao svoj, štapić koji mi je dala majka, štapić koji je pripadao mome ocu ... Ne, nemogu ga više koristiti. Naručio sam novi. Novi mi je već bio u pelerini... Novi štapić za novi početak. Naravno! Nemam pravo koristiti štapić ovog čarobnjaka pred sobom... Položio sam štapić na zastavu kojom je bio prekriven moj otac... lijes su zatvorili... Dalje nisam siguran što se dogodilo... samo zam da sam postao svijesan svega...... svih prijatelja u školi... svih ljudi na sprovodu, svoje kuće i imanja, majke, brata, budučnosti ... dali negdje postoji ploča na kojoj je zapisana moja sudbina? Možda ... ali ne, nije ispisana ja držim kredu! Naravno! Ovo ispred mene je moja greška ... dali sam je svjestan? Naravno! Bih li ju ponovno počinio u datom trenutku? Naravno!
Nasmijao sam se tim mislima a do mene je došao moj brat ... u očima mu se nije nazirala tuga. On nije ni znao oca, napustio ga je kada mu je bila tek godina. Iskreno mi se nasmijao i pogledao u mene... Očekivao je da mu nešto kažem i sam je čuo da sam ja sada važan... on nije ništa shvačao...
Stavio sam mu ruku na rame... "Tragova ima na zemlji, u vodi i u zraku… ali je najjasniji onaj trag koji ostavljaju zli ljudi…" Ozbiljno sam ga gledao... nije shvačao... Naravno! Ali ja sam napokon shvatio tu lekciju koju mi je dao otac kada je odlazio prije 5 godina...
Majka mi se napokon nasmijala... znao sam što me želi pitati pa sam samo rekao „Vraćam se u Hogwarts... sutra ću pisati da ne želim premještaj. U Hogwartsu sam samo još jedan nevažan učenik, Slytherin koji je zalutao. To mi sada odgovara. Nisam još spreman za sve ovo...“ Naravno da nisam spreman!
Okrenuo sam se i vratio kočiji...kočiji koja će me vratiti nazad u školu... Dali će ponovno biti dobro kao nekada? Dali ću ponovno sa prijateljima smještati Filchu? Dali ću predavati zadaće u zadnji tren? Dali ću ikada biti dosljedan njihova društva? Naravno ... možda ne odmah po povratku.. ali da... Dali sam siguran? NARAVNO!
Kočija je nestala s vidika
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
Triton se osvrne kako bi vidjeo gdje Layla gleda
"Misliš da je Zabranjena šuma jezovita... onda nisi upoznala šumu Ballycastlea. Jedna od legendi tvrdi ... da su se tu okupljali najveći šišmiši ovog djela zemlje... jedan dječak se izgubio u tim šumama ,a šišmiši su mu ispili cijelu krv. Naravno ... dječak je preživio i živi još i danas 700 godina kasnije u mračnim špiljama u dubini šume ... izlazi samo noću kako bi našao nove žrtve" Triton se sjeti priče kojom ga je otac zastrašivao... još i dansa svaki put kada pogleda u šumu se sav sledi
"Prije pedeset godina u toj šumi ti je izbio veli rat između klanova ove grofovije... Podjeljena je na četiri djela sada.. kao i onda... patuljci, vampiri, kentauri i ....čarobnjaci... gdje smo mi... ali šuma je kao neka granica i zajedniči teritorij.... isto kao i stadion malo dalje..." Triton zagrize usnicu te sjedne na rub fontane.
"Uglavnom... bilo bi bolje da ti odmah sada kažem ... jer... da ne bi bilo. Uglavnom, taj rat je prekinuo moj klan, moja obitelj... pradjed i djed ... Napravili su kao neki dogovor i od onda.. mi smo kao neki vrhovni ...blabla" odmahne rukom "kako da to kažem... pa mi smo.... ah vođe ove grofovije...sve četir manje više...zato je Urahara sve svalio na mene... ali sada kako je moj otac poginuo..ja sa"zagrize usnicu te se zagleda u rub šume u spomenik... zadnji put je tu bio kada je bio sprovod...još se sjeća kako je stajao pored te ploće
Triton odmahne glavom "Ma..politika...gnjavaža" napokon se ustane i okrene prema kući... iza nje se vidjeo ocean "Ja između dvije vatre... na jednoj strani ta bara,a na drugoj leglo šišmiša... te zanima još nešto ili ulazimo?" Triton stavi ruke u džepove. Vrijeme je tu bilo oblačno... kao da će kišiti... Triton se sledi sjetivši se sna "Ovaj... vidiš onaj rub.... tu nije snježilo već 50 godina... na Pulluslendu ... ali zato kiši svake noći..."
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
Triton kimne glavom. Na ulazu ih je dočekala starija sluškinja i blago se Tritonu nasmijala.... Triton uzvrati kimanjem glave
"Ostat ću za viken ovdje ... ujutro imam sastanak pa ono... Dali je navračao gospodin Ketee? Oh ... onda ništa"
Unutrašnjost kuće bila je isto tako tamna. Crni mramor prekrivao je gotovo svaku površinu,a sve je bilo čisto i glatko kao da nikada nitko nije ulazio u kuću. Trtion bi zaboravio disati kada je boravio u ovoj kući... bojao se da će samim disanjem nešto uprljati.
"Odi ... da ti prvo pokažem svoju sobu" Triton se napokon nasmije i potrći stubama prema svojoj sobi. Pet godina nije bio u ovoj kući ... a sada kao da se vratio u onog dječaka kao što je bio... "Moraš to vidjeti"
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
"Nije li zakon, ha? ... nije li?" Triton se napokon nasmijao i pogledao šrostoriju
"nemogu vjerovati ... niš se nije promjenilo ... gle čak mi je i olovka na mjestu... uvjek sam ju tu ostavljao tako da znam dali su mi otvarali ladicu..." te iz kutka ladice izvuće olovku
"E ... a ova knjižnica nije niš... dve sobe dalje je ono ... prava knjižnica.. i uvijek sm se iskradao krotz prozor,a prije toga bi stavio pelerinu pod vrata da me ne bi uhvatili kako gori svjetlo.... i ooo" Triton zagrize usnicu i sjeti se svog sna... "Nemoguće" pogleda u prozor blizu kreveta
"Nemoguće" .... sav se sledio,a osmjeh s lica mu je nestao kao da se nikada nije ni pojavio na njegovom licu
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
"Pa... kada znaš već sve" Triton nije odvajao pogled s prozora sav se stresao
"Amy...AMY" Zaurlao je a na vratima se pojavila žena koja ih je dočekala "Dali je netko navraćao... dali se netko služio knjižnicom?" nesigurno je pitao i dalje promatrajući prozor
"Ne gospodine, Ketee je poštom poslao spise. Ali nitko nije ulazio"
"Dobro... zakljućajte vrata knjižnice kada provjerite da nema nikoga" napokon se okrene i kimne glavom Amy da ode.... Umorno sjedne na dvosjed te zarije ruke u dlanove
"Kao što si rekla ... nespavam ... nejdem ... sve me plaši" odmahne glavom te ju pogleda "Baš kao što definicija straha kaže...Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, bila ona stvarna ili nerealna" duboko uzdahne te pogleda prozor "Naravno nerealna opasnost nepostoji.. ali kada je to tako povezano...tako realno. Već neko vrijeme... sanjam jedan te isti san... Ja ... kao klinac... budim se... vani kiša.... ustajem se i izlazim kroz prozor.... baš kao i svake noći prije..." sav se strese sjetivši se scene iz sna... "Hladno ... vjetar ... otvaram prozor knjižnice a tamo me čeka neki čovjek... neka prilika...i.... i... ne znam... taj njegov pogled..oči.... ne znam... Kaže da me čekao...i ja padam" Triton se ponovno poćeo tresti... došao je do prozora i otvorio ga.... ispod njegove sobe bila je litica o koju su se sudarali valovi. Okrenuo je leđa prozoru te se zagledao u Laylu
"Da znam ... samo san ... ali kada je tako realan... i pogledaj" podigne jedan rukav gdje je bila ogrebotina nastala od noktiju "Kada poćnem padati... on me uhvati i zarije nokte i samo se nasmije i kaže da ću ga potražiti ... i bum ... probudim se"
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
Triton se lecnuo ... "Nisam znao da si od takve ... akcije" pogleda Laylu sav u čudu te spusti rukav od košulje te se ogleda....
"Ovaj da ... možda bi i trebali. Idemo do..." ponovno izgubi boju te krene prema vratima "...knjižnice"
Sreli su Amy usput ... Triton je uzeo kljuć i otkljućao knjižnicu. Redovi polica poput labirinta su se prostrali prostorjom... Triton je nesigurnim korakom krenuo prema prozoru na katu... i okruglom stolu.
Nije bilo nikoga... ~koje olakšanje~ "Ma... evo ... možemo krenuti od spisa koje mi je Ketee ostavio..." te sjedne i dalje promatrajući prozor "Ali kada bih barem znao što tražim" izvije kut usne u osmjeh te privuće omotnicu i prouči sadržaj
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
"Pa .. onako ... usput.... nisam se baš bazirao na samo lice." Triton poreda papire ispred sebe "Te oči su bile nekako jezovoite i taj njegov hladan osmjeh...ok priznam...imam i ja ubitčno hladan osmjeh" te se iskesi pokušajući razbiti tu hladnoću iz zraka "Ali ovaj tip ajme... ne znam .. nikada ga nisam vidjeo"
uzme jedan papir te preokrene očima "Ketee je moj savjetnik... zapravo ... on obavlja sve te diplomatske poslove i one druge, ako me kontaš. Ja sam maloljetan a i nije da me zanima politika... tako da on manje više upravlja stvarima a ja samo potpisujem jer je to kao neka krvna veza i nemogu drugi upravljati. Tako da...oh" Triton se zagleda u sadržaj "Pa tu... de samo malo" uzme druge omotnice i otvori ih "Ma što? ..." smrkne se "Ovo su ... oni me ... raskidaju ugovor? Ma što?"
Triton je bio vidno zbunjen "Pa nemogu vjerovati ... ovo su dokumenti o nastavku klanskih ratova..."
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
| Triton |
|

Harry Potter

Group: Administrator
Posts: 18,301
Member No.: 197
Joined: 6-August 07

|
Triton sav blijed kimne glavom "A pogledaj čiji je potpis" pokaže joj na dno stranice gdje je bio grb obitelji Pucey i njegov vlastoručni potpis
Triton Pucey
"Nemogu vjerovati" odmahne glavom te promotri druge papire... na svim je bio njegov potpis... dokumenti o plačanju zemljišta o uzimanju poreza... o financiranju nekih klanova...
"Iz ovoga se da zaključiti da ih ja potićem da ratuju ... da neke klanove financiram a od drugih uzimam porez... Evo gle.. tu piše da sam izdao svotu za financiranje čarobnjačkog klana, da sam kupio od goblina lukove i strijele za kentaure i da sam.. oh bože... dao sagraditi obranbenu zidinu za patuljke" Triton je zbunjen i sav u nedoumici gledao papire "..ah.. a vampiri.. ma samo malo"
uzeo je pero i pergament te sve zbrojio "Sve se poklapa porezu koji sam dobio od vampira"
--------------------
    'Cos I know what it means to walk along the lonely street of dreams... An' here I go again on my own, goin' down the only road I've ever known, I was born to walk alone
|
|
|
Track this topic
Receive email notification when a reply has been made to this topic and you are not active on the board.
Subscribe to this forum
Receive email notification when a new topic is posted in this forum and you are not active on the board.
Download / Print this Topic
Download this topic in different formats or view a printer friendly version.
User Color Legend
Administrators |
Supermoderator
|
Moderators
|
Gryffindor |
Slytherin |
Hufflepuff |
Ravenclaw |
Školski duh
')
//-->
* FIRST CROATIAN HARRY POTTER RPG *
Part of hpcharm.com
Luka x owner, HpCharm & RPG administrator
Krum x owner, RPG administrator
|