CRO HP RPG

[Triton]

"Molim?" Trtion ju pogleda te se opet namjesti tako da stavi noge na sjedalo ispred njega "Ma ak treba nagovorim ja ravnatelja da te stavi u Slyeve ... tam budeš dobrodošla... bar što se moje strane tiće"

[Lejla]

Layla se nasmijala...

"Sto?..Ko bi me prije stigao bijesni Slyijevi ili još bjesniji Huffovi.." doboko je udahnula...Trebala je to podijeliti s nekim...
Ispricala je Tritonu sve sto se desilo u kuci Lestrangeovih (tamo imaš post :P )

[Triton]

Trtion je zinio od šoka ... trebalo mu je neko vrijeme da dođe sebi... da posloži njezinu priču... da shvati gdje je... da ga prođe bijes

"Ona...ona...ona te uklela....N-E-M-O-G-U VJEROVATI" ovo zadnje protisne kroz zube stiščući grčevito šaku "Nije vrijedna... nije vrijedna nićega... Lejla... gdje je Tedy?"

[Lejla]

"On..On je..Pa ostao..." rekla je tiho.

"Ja..Sve se to dogodilo tako brzo, sve...Još uvijek mi nije jasno..
On je ostao..Ali sad je tata tu, on ce ga paziti..Bit ce sve uredu, valjda..Mora biti.." rekla je nervozno..
Kao da se pokušavala opravdati, bilo joj je tako krivo što je ostavila brata u Bellinim rukama...

[Triton]

Triton je skoćio na noge i uhvatio se za glavu "On mi je kumće... zakleo sam se... nemogu ga, nemogu ga ostavit.... što da radim?"
uzšetao se kupeom "Trebao sam doćio odmah za tobom... koji mamlaz" ponovo sjedne do nje te stavi ruke u dlanove "On mi je obitelj... ti si mi obitelj... vi ste mi jedina.... nemogu vjerovat da sam samo ostavio to postrani. Oprosti"

[Lejla]

"Gledaj....Mi tu više ništa ne možemo uraditi...
Tebi je jednako opasno vratiti se u tu kucu kao i meni..Zato ne želim da riskiraš...Ne trebaju ti nove nevolje zar ne?..A Teddy..Ma bit ce on dobro..Barem dok trenutka dok ne bude morao birati..." rekla je tiho..
.... "A što je sa ostalima?..Mandy, Fleur,Maja, Sasuke, Nina??" upitala je da promijeni temu

[Triton]

Triton je neko vrijeme samo promatrao promjenu krajolika kroz proszor
"Mandy je neka zamišljena... nešto se događa.. ali ne znam što, Ninu nisam vidjeo cijelo ljeto,ali je ok ... nikad ju nisam vidjeo sretnijom... Maja je imala neku frku sa onim Stefanom... ne znam detalje... Fleur joj je velika podrška u tome... a Sasuke" pogleda ju te duboko udahne
"Sasuke kao Sasuke"

[Lejla]

"Da..Nedostajaliste mi..Svi.." rekla je Layla.
Nastavili su pricati dok se krajolik mijenjao i dok su se bližili Hogwartsu...Nakon sat vremena, vlak se zaustavio...Stigli su na stanicu u Hogsmeade...

[Shorty]

Sasukej je izašao iy vlaka ... Na sebi je nosio novu pelerinu
koju je kupio u Zakutnoj ulici sa Fleur i Tritonom ...
"A lijepo je biti Doma ..."
Rekao je zadovolno dok su ga u sljedećem trenutku preklile pare ...
Sasuke se malo iskašljao od dimne zavijese koja ga je prekrila no zatim je krenuo prema prcoj kočiji u kojoj je bila grupica Gryffindorki
Sasuke se blago osmjehnuo i ušao u kočiju

[EmYnA]

Emina udje u HE i jedva ugura kofere u nj te sjede u zasebna sjedišta te je cijeli put proputovala sa dosadnim glasovima njene majke, oca, i brata u glavi da se pazi u Hogwartsu jer je to jedno od opasnijih mjesta u Carobnjackom svijetu, u ovom trenutku.I sama je znala da i oni znaju da ona misli da joj je to drugi dom i da se nema cega bojati tamo dok je ponosna molfoy-ica.

** nnv **

Emina izadje na peronu i zaputi se na otok gdje ce za par dana poceti mucenje s dosadnom nastavom ..

[Denix]

Denix je jedva cekao da dode u Hogwarts. Usao je u slobodan kupe. Citao je povijest Hogwartsa ( :P vise od 15)

[Samaell]

Tim je hodao po vlaku tražeći slobodan kupe dok ga nije našao. Stavio je kovčeg na pod pokraj sebe te je počeo maziti mačku koja je zaspala na njegovom krilu.

[Shorty]

*** Nakon-Nekog-Vremena *** (Doslovce :xd:)

Bila je to još jedna oblačna Subota ... Nije bilo ni 2 sata a krajolik se opet zamračio ... To nije bila nova pojava, dani su bivali sve kraći, a noći sve duže i usamljenije. Priče o nestalim ljudima i izgubljenim predmetima postale su svakidašnje novosti.

Vrhovi borova uzdizali su se visoko ... Djelovali su kao da dodiru nebo ...
Mračno nebo kroz koje Sunce žarko pokušava baciti Zrake da obasja zemlju.

Sasuke je uhvatio kasni vlak za Hogwarts ... Nije bilo gotovo nikoga u njemu. Hogwarts Express vozio je 7 ljudi ... Sasuke je prepoznao da su 2 od tih ljudi isto učenici u Hogwartsu ... Bio je to mladi Tom s 5 godine iz Doma Ravenclowa, i Susan s 4 godine iz Gryffindora.

Sasuke je pretpostavio da su ostali ljudi možda novi profesori ... Mlada žena ... Visoka, duge plave kose...te stari prosjedi čovjek s smješnim naočalama i starim koferom, i naravno gospođa s kolicima punim slasticama i strojovođa.

Sasuke je zamišljno gledao kroz prozor, dok je u krilo držao najnovije izdanje Dnevnog Proroka. Na slici su se micale slike odbjeglog smrtnoše za kojega je pisalo da je pobio preko 50 bezjaka u jednoj noći ...

... Dan je prolazio, te se počela spuštati noć ... Tama je prekrila dolinu i jedino što je bilo vidljvo su bila svijetla iz maloga sela Hogsmeda ...
Što je značilo da će se uskoro vratiti i svojim prijateljima.
Sjećanja na prošlost izazvala su velika uzbuđenja u njemu.
Konačno će opet vidjeti Laylu, Tritona i ostale njegove prijatelje.

Vlak je stao na peron u Hogsmedu. Ulične lampe obasjavale su ulice i sat koji je upravo pokazivao da je 22.17 h... Peron je bio prazan.
Svih 5 putnika izašlo je van i uputilo se prema praznim kočijama koje su stajala na kraju perivoja. Sasuke je polagano krenuo prema kočiji sljedeći visoku ženu duge plave kose. Nije moga da ne osjeti njen parfem ... Podsjećao ga je na miris ruža ... I to cijelo polje ruža.

Aroma ga je natjerala da zaborvai na sirovu hladnoću u zraku. Njegovo putovanje konačno ga je dovelo nazad u njegov dom. Zakoračio je u kočiju koja je nehotice odmah krenula čim su se vrata zatvorila.
Vožnja je bila lagana, spora ... Ali svakim pređenim metrom svijetla Hogwartsa su bila sve bliža i sjajnija ...

[Trixie]

Nakon Nekog Vremena (( zapravo nakon puuuuno vremena :P))

Mrak. Kroz prozore se samo bijelio mjesec i obasjavao graciozne borove i jele. Pokoja sova ili šišmiš prošao bi negdje među krošnjom. Mjesec je bio skoro pa pun i Lavander je samo umorno udahnula gledajuci ga. Kao da joj je bilo prihvatiti živjeti s njime. Kako li je smao bio veličanstven.

~Neznam kako će to funkcionirati...mislim istina to je samo jedan dan u mjesecu. Mogu ja to, pa pobogu vec gotovo godinu dana mi ide odlično~ razmišljala je mičući crveni pramen kose s bijelog lica.

Otvorila je svoju knjizicu zlatnog uveza i presla pogledom preko stranice gotičkog pisma ukrašenim zlatnim pletivom po rubovima stranica. Obožavala je tu malu čudesnu knjižicu. Morala ju je jako čuvati i čuvala ju je svih ovih godina.

~Kad se samo sjetim Tritona koliko je se htio domoći...~ razmišljala je i blagi osmijeh pojavio se na njenom hladnom licu.

Kolica sa slasticama prošla su pored vagona. Lavander se začudila što ovako kasno još prolaze po vlaku. Čeznutljivo je pogledala prema hodniku i sjetila se svih onih slastica u kojima se ubijala na putu za Hogwarts. Koliko je samo čokoladnih žaba nestalo ispod prašnjavih sjedala vagona. Opet se nasmiješila i naslonila vrativši pogled na knjigu.

Najednom Lavander je instinktivno suzila oči i načulila uši. Osijetila je neobičnu vibraciju i zatim napokon zvuk nekakvog šuškanja ispred vrata vagona.

"Tko je to?" zarežala je ne mičući se. Tišina. Samo sove, šišmiši i vjetar. Još je neko vrijeme osluškivala uvjerivši se da zasigurno nema nikog ispred vrata. Osjetila bi to. Posvetila se opet svojoj knjizi.

Napokon je osijetila usporavanje vlaka te zadovoljno zatvorila knjigu označivši prvo gdje je stala, pramenom crne kose. Stegnula je pelerinu oko vrata te se osvrnula oko sebe. Knjigu je spremila pod okrilje pelerine i podignula ogromni kofer, te oprezno no samozadovoljno krenula iz vlaka.